22:32 , понедељак , 15 октобар 2018
Početna / BIH / 1 MAJ:PRAZNIK ILI SUROVA REALNOST

1 MAJ:PRAZNIK ILI SUROVA REALNOST

Umjesto uobičajenog izvještaja sa prvomajskog uranka,Međunarodni praznik rada danas ćemo prezentovati iz nešto drugačijeg ugla.

Zapravo ne vidimo nikakvu opravdanost da iz godine u godinu opisujemo polupijane i mahom obespravljene građana kako se po strnjicima,međama ili u najbolju ruku na rosom prekrivenoj travici valjaju iščekujući neko bolje sutra.Uz čašicu rakije,parče roštiljskog mesa,u boljoj opciji pečenja sa ražnja i muke su manje.Međutim,u najvećem broju slučajeva,naši ljudi  ne znaju šta danas proslavljuju.Milan Mladenović frontmen beogradske grupe „Ekatarina Velika“ bi rekao „Neke bezvezne stvari neke bezvezne priče.“ Bez želje da unosimo paniku,jer kako onomad reče Crni Gruja,“panika je najveći neprijatelj u Srba poslije promaje“,naš narod nema razloga za bilo kakvo slavlje.Potpuno obespravljen,bez ozbiljne sindikalne djelatnosti i sa korumpiranim sindikalnim vođama,nevjerovatno podsjeća na status pojedinca sa kraja feudalnog i početka kapitalističkog doba.

Budući da sektaši nismo nego ispovjedamo čistu pravoslavnu vjeru,sociološko-filozofsko pitanje je kako smo prihvatili mantru vladajuće manjine,da svi skupa živimo bez značajnih problema,maltene u blagostanju i radosti.Najveće dostignuće aktuelne vlasti oličeno u izlizanoj frazi, jeste da su obezbjeđeni mir i stabilnost.Na taj način nas žele podsjetiti kako bi im vječno trebali biti zahvalni što nismo u uniformama i ne držimo na nišanu prvog komšiju.Stoga je demonstracija nezadovoljstva ,inače širom zemaljske kugle opšte prihvaćena pojava na današnji dan, od naše svijesti udaljena svjetlosnim godinama ili barem koliko je razdaljina između Bijeljine i Laktaša.

Elem,dočekasmo 129. proljeće Gospodnje,od kada su obespravljeni američki radnici,njih preko 100 000 u Čikagu izašli na ulice da bi zahtjevali osmočasovno radno vrijeme.Kod nas od demostracija  neće biti ništa a razlog je više nego očigledan.Naime, prema posljednjim statističkim podacima,skoro 46% radno sposobnog stanovništa nije zaposleno.

Vrlo jasno.Kako većina nas može zahtjevati bolja radnička prava kada ne ispunjavamo osnovni uslov da budemo zaposleni.Bio bi to svojevrsni paradoks ili nonsens teško objašnjiv vladajućoj manjini,protiv kojih bi eventualne demonstracije bile usmjerene.U zemlji čuda,gdje je sve moguće,gdje su moralni normativi odavno zamrli,predstavnici pomenute manjine bi nam se mogli nasmijati u lice i reći:“O kakvim radničkim pravima pričate kada još niste u radnom odnosu“?Neki istina jesu ali na crno a to se bogami ne računa,niti se kome rizikuje.Čik se usudite i recite pred naradnom vlašću i priznajte da radite na crno jer tako ozbiljno rizikujete zakonsku sankciju,od strane države koja takve slučajeve revnosno kažnjava bez pardona.Jer pred zakonom smo svi isti.Ili cijenite da možda nismo?

Drugo je pitanje,želimo li svi da radimo i budemo zaposleni?Dobro znamo šta govorimo.Naime,RTV Slobomir već mjesec dana na fecebook stranici oglašava potrebu za dva voditelja-spikera.Uprkos činjenici što su uslovi i kriterijumi ispod svakog nivoa jer se ne traži radno iskustvo niti diploma visoke stručne spreme,do sada su se prijavile samo tri osobe.A bolje da nisu, jer smo na prilično jednostavna pitanja dobili vrlo čudne odgovore.Tako je gradonačelnik Bijeljine Milorad Dodik,premijer Republike Srpske Ana Brnabić a predsjednik Sjedinjenih Američkih država Barak Obama(valjda u trećem mandatu) ……..Pauza je bila svjesna kako bi imali vremena da se nasmijate a sljedeća,kako bi imali vremena zaplakati.Na pitanja svršenom diplomcu Pedagoškog fakulteta u Bijeljini,kako se zove jedini srpski književnik,dobitnik Nobelove nagrade,odgovora nije bilo,dok je po istoj osobi bez želje da je imenujemo, najveće književno djelo iz doba srpskog romantizma“Gorski vijenac „napisao Maksim Gorki……..Navedeni odgovori proizvode brojna pitanja na koja objašnjenje bojim se nikada nećemo dobiti.Takođe kod normalnog čovjeka rađa dilemu,te dovodi u stanje straha i apatije sa samo jednim pitanjem.Jesmo li svi zajedno bolje zaslužili?

Zato dragi radnici i  nezaposleni,meso na roštilj,prasiće na ražanj.Izaberite dobar strnjik,među ili rosom prekrivenu travicu.Uglavnom,što dalje od kuće i gradova.Iskreno savjetujemo da danas u naseljenim mjestima izbjegavate okupljanje,čak i u mesarama.Moglo bi biti pogrešno shvaćeno.

Mladen Stojanović

Оставите одговор

Ваша адреса е-поште неће бити објављена. Неопходна поља су означена *