6:48 , уторак , 24 април 2018
Početna / SVIJET / KAKO IZGLEDA ŽIVOT U „NAJSREĆNIJOJ“ ZEMLJI NA SVIJETU

KAKO IZGLEDA ŽIVOT U „NAJSREĆNIJOJ“ ZEMLJI NA SVIJETU

Gotovo decenijama, Butan nije imao televizijske prijemnike, semafore, ni mobilne telefone, a mogao se pohvaliti i kulturom koja se jedva menjala tokom vijekova.

Danas je slika ovog jedinstvenog kraljevstva u podnožju Himalaja malo drugačija – glavni grad Timpu prepun je kafića, dok sve više mladih slobodno vrijeme provodi u internet kafeima igrajući nasilne video igrice.

20180206122230_463705

Iako još uvijek nema saobraćajnog svjetla, budući da su stanovnici glasno protestvovali kada su vlasti namjeravale da stave jedan semafor, činjenica je da se ova izolovana budistička zemlja sve više mijenja, a uz promjene dolaze i svi problemi savremenog svijeta.

U neobičnom noćnom klubu, 38-godišnja Laden, razvedena majka dvoje djece, pleše do ponoći uz pjesme koje gosti izaberu, uglavnom neke od tradicionalnih narodnih.

“Nisam srećna, a nisam ni tužna. Jednostavno nemam drugog izbora”, kaže Lidan, koja se, kao i hiljade njenih sunarodnika, bori da sastavi kraj s krajem.

Sreća je jedan od glavnih prioriteta nacionalne politike u Butanu, međutim, Laden, koja zarađuje 125 dolara mjesečno, nije baš najbolji primjer.

“Živim u vrlo malom stanu, a sebi i djeci jedva mogu da priuštim hranu i garderobu.”

Vukući zemlju snježnih planina, šuma rijeka i čistog vazduha u savremeni svijet, znaci promjena se mogu vidjeti na svakom koraku.

Dimnjaci raznih građevina prostiru se širom zemlje, a ogromna Budina statua od bronze i zlata koja komanduje ulazom u Timbu dolinu sada dijeli prostor sa modernim telekomunikacionim tornjevima.

Na gradskim ulicama, pa čak i na selu, farmerke su postale podjenako nošen odijevni predmet kao i tradicionalne butanske haljine.

Ekonomija Butana, vrijedna 2,2 milijarde dolara, nastavlja da se zasniva na poljoprivredi, ali mobilni telefoni i televizori su prisutni svuda, čak i u dolini Phobjikha, turističkoj meki koja je udaljena sedam sati od glavnog grada.

“Djeca provode više vremena na svojim mobilnim telefonima umjesto da uče”, kaže Ap Dov (43), poljoprivrednik koji se takođe požalio i na rastuće nasipe smeća pored puta.

Ipak, specifičnost Butana je to što je i dalje relativno nedostupan za turiste, ali ne zbog udaljenosti, već zato što je ekološki svjesna vlada Butana odlučila da ograniči turističke aktivnosti.

Naime, za razliku od Tajlanda ili neke druge zemlje Južne Azije, Butan je u potpunosti okrenut visokokvalitetnom (čitajte: prilično skupom) turizmu i ekoturizmu.

(nationalgeographic.rs)

Оставите одговор

Ваша адреса е-поште неће бити објављена. Неопходна поља су означена *