3:19 , sreda , 29 mart 2017
Početna / REPUBLIKA SRPSKA / PENZIJA I ALTERNATIVE: KAKO UŠTEDITI ZA STAROST?

PENZIJA I ALTERNATIVE: KAKO UŠTEDITI ZA STAROST?

U nedostatku stalnog zaposlenja i redovnog penzionog osiguranja građani traže druge načine uštede za starost. Uskoro će imati priliku da štede i u dobrovoljnom penzionom fondu.

sstednja-GG-1

U Republici Srpskoj bi ove godine trebalo da počne sa radom prvi dobrovoljni penzioni fond. Njega će osnovati Penzijski rezervni fond RS – PREF, Evropska banka za obnovu i razvoj  i „Skupna pokojninska družba“ iz Slovenije, koja je u većinskom vlasništvu Triglava i NLB grupe.

U fondu će dobrovoljno moći štediti svi oni koji su već osigurani kod Fonda penzijsko-invalidskog osiguranja Republike Srpske, ali i oni koji iz bilo kog razloga nisu. Ovakvi fondovi spadaju u tzv. treći stub penzionog osiguranja i njihova najveća prednost su poreske olakšice.

Prošle godine, izmjenama Zakona o doprinosima RS uređeno je da se poslodavci oslobađaju plaćanja doprinosa na prihode zaposlenih koje poslodavac uplati u dobrovoljni penzijski fond, do iznosa od 100 KM mjesečno, odnosno 1.200 KM godišnje.

U praksi to izgleda otprilike ovako: ako radnik ima platu 1.000 KM, po osnovu poreza i doprinosa on poslodavca košta 1.625 KM. Radnik može tražiti da mu poslodavac uplaćuje npr. za 60 KM manju platu, da poslodavac doda 40 KM, pa da uplaćuje 100 KM u dobrovoljni penzioni fond za radnika jer će taj iznos biti oslobođen poreskih davanja. Na taj način radnik za 60 KM kojih se odrekao štedi ustvari 100 KM mjesečno.

U zavisnosti od stope prinosa na godišnjem nivou i drugih faktora koje određuju zakon i fond nakon 30 godina štednje može se prikupiti suma veća od  50.000 KM. U zavisnosti od prosječne dužine životnog vijeka u trenutku odlaska u penziju radnik će dobijati penziju na mjesečnom nivou u određenom iznosu.

Ovakvi fondovi vode sigurnu investicionu politiku i ne preduzimaju visoke rizike na tržištu. Prikupljeni ulozi se investiraju u sigurne finansijske instrumente poput trezorskih zapisa, državnih obveznica ili akcija sa visokim rejtingom, odnosno u akcije stabilnih kompanija.

„Cilj je da se uložena sredstva uvećaju ali uz što manji rizik. Samim tim, ne treba očekivati neke velike prinose. Međutim, nakon deceniju, dvije takvih ulaganja novac koji se akumulira u penzijskom fondu predstavlja veoma atraktivan iznos. S tim u vezi, važno je znati da privatnim penzijskim fondovima upravljaju licencirana ili akreditovana društva za upravljanje. Oni zapošljavaju stručna lica sa licencama investicionih menadžera i/li investicionih savjetnika čiji su zadaci su da na osnovu rezultata dobijenih analizirajući prilike na tržištu ulažu prikupljeni novac. Dakle, novac u penzijskim fondovima se NE ulaže u rizične finansijske instrumente. Da bi se ta činjenica naglasila i ispoštovala poslovanje društava i fondova je pod strogim nadzorom i regulativom,“ kaže ekonomista Miloš Grujić, za MONDO.

ŽIVOTNO OSIGURANJE, ZAMJENA ZA PENZIJU

Zbog nemogućnosti pronalaska stalnog posla koji bi značio i redovnu uplatu doprinosa za penzijsko-invalidsko osiguranje, kakvo god ono bilo, a nedostatku drugih penzionih fondova, mnogi građani se trenutno odlučuju za druge načine štednje – npr. uplaćuju “penziju“ kod privatnih osiguravajućih kuća, kroz formu tzv. životnog osiguranja.

Jedan tridesetdvogodišnji Banjalučanin koji nema nijedan dan formalnog radnog staža, ali stvarnog ima već desetak godina, kaže da se za uplatu životnog osiguranja odlučio jer “bolje je išta nego ništa“.

Ja sam se osigurao na 25 godina, od 2013. do 2038. i uplaćujem 1500 KM godišnje, u četiri rate tokom godine. Uplatiću ukupno oko 22.000 evra i na kraju dobijam taj iznos i premiju. Plus indeksacija:  svake godine ću povećavati godišnju ratu za 2 odsto i tako dodatno podići uplatu. Oko 8000 evra bi trebala biti dobit bez indeksacije,“ objasnio nam je samo jedan od „radnika na crno“ koji su u sličnoj situaciji.

Polisa životnog osiguranja nakon nekoliko godina može poslužiti i kao garancija za kredit, što je veoma važno za ljude koji nemaju stalan posao i samim tim nisu kreditno sposobni. Osiguravajuće kuće nude manje-više sličnu računicu a na ovaj način novac štedi tek par procenata građana Srpske.

Miloš Grujić kaže da se često poistovjećuju dobrovoljni penzijski fond i polisa osiguranja, ali to nije isto.

Prednost polise, u odnosu na recimo štednju (u bankama), je što se u slučaju smrti osiguranika licima koja osiguranik navede u polisi isplaćuje sva premija. S druge strane, ako neko ima štednju u banci, njegovi nasljednici će dobiti samo iznos štednje uvećan za kamatu.Suština dobrovoljnih penzijskih fondova je štednja isključivo za penziju, tj. na dugi rok. Što se tiče ulaganja u dobrovoljne penzione fondove tu smo tek na dnu jer ih kod nas još uvijek nema,objašnjava Grujić.

U odnosu na ostale zemlje regije, Bosna i Hercegovina ima nisku premiju osiguranja po stanovniku. Ilustracije radi, kaže naš sagovornik, uprkos blagom rastu tržišta osiguranja u BiH i pored teške ekonomske situacije podaci pokazuju da je premija po osiguraniku manja od 150 KM od čega je iznos neživotnog osiguranja mnogo veći od iznosa premije životnog osiguranja.

„Takođe, udio premije u BDP-u BiH iznosi oko dva posto. Na primjer, premija životnog osiguranja po stanovniku, Švajcarskoj i u Finskoj iznosi više od 3.200 evra, U balkanskim zemljama je prosjek do 20 evra.  Mada je ove proizvode teško porediti jer osiguravajuća društva imaju različite ponude za životno i zdravstveno osiguranje. Osim toga slični su proizvodi u ponudi za zdravstveno osigurenje i za životno osiguranje.  U Luksemburgu ljudi imaju i po nekoliko polisa i štede za penzioni fond. Tamo je štednja za starost građana veća od godišnjeg BDP-a Luksemburga,“ kaže Grujić.

Inače, po metodlogiji Svjetske banke postoje prvi, drugi i treći stub penzijskog osiguranja. Prvi stub je ovo što trenutno imamo i on funkcioniše na osnovu tzv. međugeneracijske solidarnosti koja je ugrožena kada jebroj radnika i penzionera skoro izjednačen, kao u RS. Prema često spominjanoj računici, da bi se fond na ovaj način održao potrebno je da jednog penzionera izdržavaju najmanje 3 radnika.

Drugi stub osiguranja je kada je uplata u fond takođe obavezna, samo što u tom slučaju država obaveže poslodavca da od ukupne sume uplaćuje veći dio u državni fond, a ostatak od nekoliko procenata u neki od drugih penzionih fondova koji izaberete. U Hrvatskoj, Makedoniji i Sloveniji postoji drugi stub i nekoliko ovakvih fondova.

PRVI STUB SE JEDVA DRŽI

Kod nas to još uvijek nije slučaj jer kada bi se za par procenata smanjile uplate u Fond PIO ne bi se mogle isplaćivati penzije koje se i ovako teško isplaćuju. U RS se prije nekoliko godina radilo na strategiji reforme penzionog sistema, ali drugog stuba, zbog različitih poteškoća, za sada nema niti se država usuđuje da reformiše fond, koji je u sve težoj situaciji.

Ekonomisti upozoravaju da, čak i da se oslonite na zarađenu penziju kod nas, ona će iznositi oko 40% vaše prosječne plate tokom života. To pokazuju i podaci Fonda PIO: najveći procenat korisnika penzija u RS ima penziju između 340 i 400 KM, penziju preko 1.000 KM ima samo između 500 i 600 korisnika.

Ne pomaže ni činjenica da našem Fondu, za doprinose za penzijsko i invalidsko osiguranje najviše duguje upravo javni sektor – gdje bi trebalo da su sigurni i plata i doprinosi –  140 miliona KM i skoro tri puta više u odnosu na dugovanja privatnog sektora. Prihodi Fonda prema dostupnom izvještaju iz 2015. godine bili su 955.047.224КМ, a rashodi 1.008.892.359КМ.

 

IZVOR-MONDO.BA

Ostavite odgovor

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Neophodna polja su označena *