5:05 , субота , 18 август 2018
Početna / BIH / ŠAROLIKOST BIJELJINA BEER FEST-a

ŠAROLIKOST BIJELJINA BEER FEST-a

Još jedan Beer Fest u Bijeljini.Hvala gradskim ocima što dozvoliše starom frajeru Goranu Bjelcanoviću da nas okupi u respektabilnom broju.

Iskustvo nas naime uči da su mogli i drugačije postupiti.Znate,kada oni „veliki“odlučuju o našem društvenom životu,uvjek se malo dvoume.Znaju bogami i da pravdaju svoje zatezanje.Iskustvo je to pa obično kažu:“Valja zatvoriti ulicu kraj OŠ“Vuk Karadžić“.(Nema veze što su pojedine koje vode do bolničkog centra zatvorene već godinu dana.Liječićemo se kada ih asfaltiraju).Takođe su mogli reći:“Moramo voditi računa o bezbjednosti.Okupirali nas migranti koji nemaju životne standarde jednake našima“.

Ima još mnogo toga što bi mogli reći,ali lične sigurnosti radi,bolje da se zaustavim na vrijeme.Ne daj Bože da se zamjerim pojedincima.Jednog mladog „oca“ ipak ne mogu zaobići.Gradski menadžer nam je lijepo onomad u petak ujutru objasnio šta nas očekuje na festivalu muzike,piva,brze hrane i droge.(Upss,drogu nije pominjao, izletilo mi nenamjerno).Miloš Stevanović je naime čovjek koji sve zna.Nešto poput dr.Hausa.Nakon mrtvih pasa,unesrećenih i prezrenih sportskih klubova,problema sa izgradnjom kanalizacije,sada je pokazao zavidno znanje i iz oblasti muzike.Ponosimo se njime.Sada sa sigurnošću možemo reći da mu je advokatura tanja strana ličnog saznanja.Recimo,tačno nam je nagovjestio da nas na Beer Festu očekuje sjajna atmosfera.Poslije onoliko smrada proteklih dana koji Bijeljinu stavlja u rang Kuzmina,na Festu nam je bilo kao na Zlatiboru (omiljena destinacija bijeljinske elite).

A Fest je ponovo bio praznik dobre zabave i raznolikosti muzičkih pravaca.Bilo je ozbiljnih muzičara,početnika i nekih koji sebe nazivaju muzičarima.Svi u istom krčagu i neravnomjerno vrednovani.Tako je u životu pa i u muzici.Došlo je gospodo vrijeme da je karta za Lexington band skuplja za 2 KM,nego za kultnu beogradsku grupu Van Gogh.A razlika između njih u kvalitetu se ne mjeri notnim sistemom nego kosmičkim razmjerama.Naravno u korist Đuletove družine.Sada će se vjerujem pobuniti najnovije mudrice i intelektualci sa „Sinergije“i poručiti da se o ukusima ne raspravlja.Floskula koja sve pravda i pokriva.Mudrost nad mudrostima novopečenih intelektualaca,pročitana u „Veseloj svesci“na pretposljednjoj stranici.Naravno da se raspravlja.Želite mi reći da moja „Kućica u cvijeću“naslikana vodenim bojicama u osnovnoj školi,koju sam nekako sačuvao od zuba vremena,može parirati Leonardovoj „Mona Lizi“?Jedino još moja ćerka koja pati od ozbiljne količine subjektiviteta tvrdi da je „Kućica u cvijeću“vrednija i bolja.

Uostalom, krenimo redom.I odmah napomena.Dešavanja na DJ stage neću komentarisati,jer ništa ne znam o toj vrsti muzičkog pravca.A rekoše mi i da je tamo vazduh bio čudnog mirisa….

Petak,13.juli.Divlje Jagode i Osvajači.Nisam bio pa bi bilo neozbiljno da komentarišem.Čak ni činjenica da sam imao priliku u nekoliko navrata biti na koncertima pomenutih bendova ništa ne mijenja.Uprkos činjenici što znam koliko mogu pružiti,ostajem bez komentara.Međutim više od svega govori podatak da ih je slušalo i gledalo svega  3000 ljudi sa kupljenim kartama.Vojsku sa druge strane ograde(blizina kasarne)i zaljubljene parove na istom mjestu ne računam.

Subota,14.juli.Van Gogh.Muzička rapsodija ,ogledalo znanja i vrhunac prave svirke.Sve me podsjetilo na nastup „Azre“ u bijeljinskom Domu omladine prije tri decenije.Svirao je Džoni Štulić za nas 100-tinjak.Ali sa kakvom energijom.Skoro pa jednako ponudio je Van Gogh.Majstorstvo jedne družine i umjetnost jednog čovjeka.Đule pjeva i svira.Trese i animira.Šalje iskrene poruke ljubavi.Ne ovlaš,tek tako da se nešto kaže.To nisu floskule,to su poruke iz kojih bi nešto mogli naučiti.Pa kaže beogradski mangup: ,,Isključite se iz svega,otiđite do livade,povedite dragu osobu,ponesite knjigu…..razmislite ko Vas vodi.Ko su ti ljudi? Šta nam zapravo znače i koliko znamo o njima?,,Da se razumijemo.Nisam to doživio kao bunt.Iz Zvonimira Đukića progovara običan čovjek kojem aktuelna svakodnevnica nameće i rađa milion pitanja.Progovara čovjek kojem rijaliti programi nisu kontaminirali mozak.Eh, da nas je više takvih….Ocjena 9,5(dao bih i desetku,ali se bojim da se ne pogordi i da ako Bog da,ostavi nešto za sljedeći dolazak)

Nedjelja,15 juli.Laxington band.Jednom riječju,pravi muzički ringišpil.Većinom tuđi repertoar,čuveni narodnjaci i poneka njihova pjesma.Što reče moj prijatelj Mladen Petrović(moram se ograditi,da me ne pritisne zbog autorskih prava)u jednom trenutku se Beer Fest pretvorio u Guču.Nedostajalo je da na kraju svi zaigramo kolce.Kakva muzička klackalica.Jednu ili dvije numere sam čak prepoznao(Potraži me i Ljetne kiše).Kafanska muzika je opravdana činjenicom da su karijeru počeli u kafani.Nemojte me pogrešno razumjeti.Daleko sam od želje da urušim kredibilitet kafane.Nju svi volimo.Drugo je pitanje,da li je takvoj muzici mjesto na Beer Festu?Naravno da jeste.Koga zapravo interesuje moja skepsa i djelimična podrugljivost.Najvažnije da je masa bila u ekstazi.Sa neskrivenim oduševljenjem su pjevali hitove Miroslava Ilića,Marinka Rokvića,Tome Zdravkovića…“Ovo je  ludilo“-kaže raspjevani,bukvalno raspamećen od sreće čovjek do mene.Pomislih da je tristo odsto u pravu.Samo ludilo od kojeg svi bolujemo i za koje medicina još nije pronašla lijeka.

Interesantno mišljenje mi je ponudio Goran Bjelcanović ali Vam neću prenijeti šta je rekao,jer je to  učinio više za sebe.Pred kraj Lexingtonovog tamburanja,sa blagim osmjehom na licu progovori iz njega biznis: “Najvažnije da nije pala kiša“ .Slažem se,jer mnogo je energije uložio i nepravedno je da ne bude“dobar“.Nadam se da je zaradio jer smo i mi bogatiji za jedno čudno muzičko iskustvo.Organizuj nam ga ponovo.I dovedi nam Miroslava Ilića da se drugi ne muče u pokušaju da ga kopiraju. Makar manifestacija i dalje nosila naziv Bijeljina Beer Fest.

Direktor RTV Slobomir

Mladen Stojanović

Оставите одговор

Ваша адреса е-поште неће бити објављена. Неопходна поља су означена *