• VIJESTI, BIJELJINA, KULTURA
  • 09:42
  • 08 / 02 / 2021
POZORIŠTE SEMBERIJA: JOŠ JEDNA VELIČANSTVENA PREDSTAVA
  • 260
  • 0

POZORIŠTE SEMBERIJA: JOŠ JEDNA VELIČANSTVENA PREDSTAVA

    Skromna su moja znanja o pozorištu da bih ponudio ozbiljnu analizu.Ja sam tek jedan od četrdeset srećnih konzumenata najnovije domišljate predstave pozorišta Semberija, kreirane od strane naših sugrađana  prof.Valentine Vidaković pod budnim okom Duška Tuzlančića. Međutim pusta ljudska gordost i želja da ostanu primjećeni "Glasovi predgrađa" natjerala su me da bacim na papir nekoliko redaka.Unaprijed prihvatam kritiku jer se upuštam u bistre vode dramskog pjesništva Ljubomira Simovića,iako sam saznanjima od istog udaljan kao kiša od Sahare.Toliko bistrog da se bojim kako bih samo jednim obesmišljenim pojmom mogao zamutiti sve dobro postignuto u subotu veče, u izvođenju bijeljinskog pozorišnog ansambla.

   Petoro mladih glumaca postavljenih u savremeni ali nedovoljno precizan vremenski okvir, reprezentuje izgledom,odjevanjem i monolozima, strogu socijalnu i društvenu marginu.Obični i šizofreni likovi upušteni u birtijski prostor bez ikakvog reda, na kraju se stapaju u  sinhronizovanu i zaokruženu cjelinu koja ni malo ne odudara od opšte sumorne stvarnosti našeg podneblja. Pitanja niko ne postavlja ali su zato odgovori lucidni u nasušnoj potrebi da svako objasni šta ga tišti i koliki teret nosi na duši.To su tereti svakodnevnice,malog i neuspješnog čovjeka. Likove "luzera" karakteriše bezgranična želja za ispovjedanjem,iako se čini da su toliko marginalni da njihovu ispovjest niko nema potrebu da čuje.Ipak,kvalitetno odabrana grupa ojađenih maštara najbliža izreci Samjuela Beketa,"moje greške su moj život" postoji da bi nas odobrovoljila ili u krajnjem slučaju poručila da uvjek ima gore.To lošije ne dolazi od stvarne količine neuspjeha nego od pretjeranih očekivanja.Potreba za suprotnim polom, zajedništvom ili običnom  egzistencijom se pojavljuje kao glorifikovani  problem koji s obzirom na osiromašenu duhovnu vertikalu birtijaša,se još dugo ili nikad neće okončati. Režiser bezimenim likovima jasno izdaje naredbu da bollje sutra neće doći ali ostavlja dilemu publici,koliko je genijalnosti potrebno,da bi se stihovi iz više različitih djela mogli uklopiti u jedinstvenu pozorišnu cjelinu.Glumci i posjetioci zajedno na sceni,violina za dušu i na kraju legitimno pitanje,koliko je malo potrebno za sreću i zašto lični neuspjeh grotesno zalazi u teritoruju trivijalnog i  banalnog?

   Od premijerne predstave "Komedija ometana u razvoju",u subotu veče je prošlo tačno godinu dana.Nema sumnje da će pozorište Semberija u vremenu pred nama,bude li institucionalne podrške,imati još mnogo briljantnih nastupa.

 

Direktor RTV Slobomir

Mladen Stojanović

 

Komentari